Pogledamo li na ovaj naš zemaljski šar ( rus. kugla, lopta) vidimo li, da je on ne samo šaren, nego da je sastavljen od neizmjerno puno – svjetlih i tamnih zrnaca, tvrdih kao dijamant, zlato… pa sve do mekih
kao glista ili ljudska driska (slov. proljev).
Pak, slijedimo li sada samo ljudski trag, onda vidimo da taj naš svemirski šarek i nije tako šaren,
kao što bi mogao biti da ga nismo osiromašili mi sami, svojim ponašanjem… kako…? …
Pogledajmo na jug: ratuju u Čadu, ratuju u Somaliji, o gladovanjima na bogatom afričkom kontinentu da i ne govorimo … sjetimo se samo Biafre… pa i svagdašnjih vijesti iz Afrike…
Pogledajmo na istok: Ukrajina, Sirija, Irak, Afganistan… a bili su i u Koreji i u Vijetnamu…
Pogledajmo na zapad: Nije li tek ovdje pravi rat, prava pogibelj ?! Da, ona u ljudima, koji iz dana u dan
propadaju, kao taoci jednog izvrnutog ljudskog ponašanja… ! …
Ono što bi nas moglo utješiti prilikom navedenoga saznanja o vanjskom stanju našega šareka,
nije li činjenica da:
– u očuvanju našega zemaljskog šara od bijede i proljeva, nemamo li uporišnu tačku u baš svim Učiteljima,koji su Učitelji, između ostaloga, ljubili Ljepotu, i propovjedali baš ono što bi htjeli i mi – živjeti u Miru, bez kojega pak – ima li Ljubavi ?!
I gdje je u svemu tome, naše – svijetlo zrnce…?! …
